globalno zagrijavanje, postupno zagrijavanje Zemljine površine i najnižih slojeva atmosfere uzrokovano efektom staklenika, što dovodi i do globalnih promjena klime.
Iako se klima mijenjala u Zemljinoj prošlosti, smatra se da sadašnje globalno zagrijavanje nastaje zbog ljudskog utjecaja, tj. povećanih emisija stakleničkih plinova, uglavnom ugljikova dioksida i metana koji se većinom oslobađaju izgaranjem fosilnih goriva u proizvodnji energije, te zbog gubitka šuma uzrokovanoga sječom i sušama. Na porast temperature utječe i smanjenje površina pod snijegom koje najviše reflektiraju Sunčevo zračenje, primjerice morski led reflektira 50 do 70% Sunčeva zračenja, a tamnija površina mora 6%. Na osnovi mišljenja velikog broja znanstvenika – sadržanih u izvještaju Međuvladinoga panela o promjenama klime objavljenog u 2000. i 2001., temeljenoga na klimatskim modelima kao i na podrobnoj analizi temperaturnih prilika te promjena ledenog omotača na Zemlji, koja pokazuje neupitno zatopljenje posljednjih stotinu godina – smatra se da bi do 2100. temperatura zraka bila viša čak za 1,5 do 5,8 °C, ovisno o stupnju povećanja stakleničkih plinova. To bi dovelo do velikih i za neke dijelove čovječanstva katastrofalnih posljedica: zbog topljenja ledenjaka i snježnoga pokrivača došlo bi do podizanja razine mora, koje bi preplavilo mnoga obalna naselja, posebno otočnih država, povećanog broja vremenskih nepogoda u mnogim dijelovima svijeta (ciklona, uragana, poplava), premještanja tropskih uvjeta prema sjeveru i do pojave sušnih razdoblja na području Sredozemlja, a sjevernije od njega do znatnog povećanja količine oborina. Valja upozoriti i na negativne učinke visokih temperatura na zdravlje ljudi, kao što su širenje nekih infektivnih bolesti koje se pojavljuju samo u toplim područjima (malarija, žuta groznica, encefalitis), premještanje mnogih biljnih i životinjskih vrsta prema sjeveru pa i nestanak cijelih takvih životnih zajednica. Jedinstveno je mišljenje da se takav očekivani razvoj može usporiti i promijeniti samo drastičnim smanjenjem emisije stakleničkih plinova, prije svega ugljikova dioksida i dušikovih spojeva.
Prema Pariškome globalnom sporazumu o klimatskim promjenama iz 2015. europske zemlje obvezale su se smanjiti emisiju stakleničkih plinova za najmanje 55% do 2030 (u odnosu na 1990) i postići neutralnu emisiju (emisiju jednaku apsorpciji) ugljikova dioksida do 2050. Klaus Hasselmann i Syukuro Manabe dobili su Nobelovu nagradu za fiziku 2021. za doprinos stvaranju modela Zemljine klime, kvantificiranje varijabilnosti i pouzdano predviđanje globalnog zagrijavanja.